Glazbala sa žicama
Glazbala sa žicama ili kordofoni naziv je za sva glazbala kod kojih se zvuk proizvodi okidanjem, odnosno trzanjem žica ili gudanjem po žicama. Tako unutar te skupine razlikujemo trzalačka glazbala (gitara, tamburica, mandolina, šargija, bas, harfa) i gudačka glazbala (violina, viola, violončelo, kontrabas, gusle, lirica).
Kinor spada u najstarija glazbala i zabilježeno je u Bibliji.[1] Spominje se lira koju je svirao kralj David. Kasnije se pojavljuje i harfa (nebel, sambuka, pesanterin).
U srednjem vijeku je bila popularna lutnja, koju su svirali putujući zabavljači i mnogi vladari. Primjerice, i kraljica Elizabeta I. je svirala lutnju.
U novom vijeku graditelji razvijaju nova glazbala sa žicama: gitare, violine, violončela, kontrabase ...
U najnovijem se vrijeme pojavljuju bas-gitare i druge vrste gitara. električne gitare spajaju se na pojačala kako bi glazbala imala jači zvuk.
- ↑ Docplayer Dragan Muharem: Glazba u Bibliji. Subotička Danica 2012. str. 57